Lijepa naša

Lijepa naša...A, da li je naša?
Busamo se u prsa i radimo što nam kažu! Krvarimo za samostalnost i trčimo u uniju!
Nisam baš siguran da razumijem stvarnost koja me okružuje. Sve mora poskupjeti, porezi moraju ići gore, trošarine, pravila, energetski certifikati...da bi nam bilo bolje.
A kome to bolje?
Meni sigurno ne! Zatvara mi se poduzeće, jer tako traži unija, ni škola mi više ne vrijedi, jer tako traži unija, ne smijem ići raditi u uniju, jer tako kaže unija...

 

Najozbiljnije rade na našem boljitku. Živila nam EU.

Podvodno mokro zavarivanje

Prof.dr.sc. Slobodan Kralj
Ivica Garašić, dipl.ing.
Doc.dr.sc. Zoran Kožuh


PODVODNO MOKRO ZAVARIVANJE I PODVODNO ISPITIVANJE U ODRŽAVANJU POMORSKIH OBJEKATA

Sažetak

Globalni trendovi na području pomorskog transporta podižu standarde s obzirom na kvalitetu i stanje pomorskih objekata. S druge strane, korisnici tih objekata traže načine da smanje troškove održavanja i kontrole, a da istovremeno zadovolje sve ekonomske, tehničke i ekološke zahtjeve. Tehnike mokrog podvodnog zavarivanja i podvodnog nerazornog ispitivanja dosegle su određeni nivo razvoja koji omogućuje njihovu primjenu u praksi, što značajno smanjuje troškove i povećava fleksibilnost radova. U radu su prikazane mogućnosti podvodnog zavarivanja i ispitivanja kod održavanja, kontrole i sanacije plovila i «off-shore» objekata, kao i presjek aktivnosti na projektu «Razvoj podvodnog zavarivanja i ispitivanja» Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Također, ukratko je opisana provedba certifikacije FSB-a za obavljanje aktivnosti podvodnog zavarivanja i ispitivanja prema preporukama API, propisima ANSI/AWS D3.6M 1999 i regulativi HRB-a.

1. Uvod

Važnost pomorskih objekata u gospodarstvu jedne regije danas ima nemjerljiv značaj. Bilo da se radi o transportu morskim putem ili eksploataciji podmorja, svjedoci smo ogromnih ulaganja u postojeću infrastrukturu, kao i realizaciju novih projekata. Pomorski transport i intenzivna eksploatacija podmorja podrazumijevaju korištenje objekata, plovila i postrojenja kod kojih je dio konstrukcije ispod vodene linije. Izgradnja i održavanje takvih objekata zahtijeva primjenu posebno razvijenih tehnika, koje osiguravaju dugovječnost i ekonomičnost pri uporabi. Nažalost, iz prakse je poznato da havarije plovila ili postrojenja mogu u potpunosti ili djelomično uništiti floru i faunu prirodnog staništa te smanjiti kvalitetu života na određenom području. Trendovi u svjetskom gospodarstvu ukazuju na porast opsega pomorskog transporta dok stanje u proizvodnji i potrošnji energenata upućuje na sve veći opseg istraživanja i eksploatacije podmorja. U svijetu se ulažu ogromna sredstva kako bi se osigurale dovoljne količine energenata, a vrlo velik broj nalazišta nalazi se ispod površine mora i oceana. Tijekom godina, posebice zadnjih nekoliko desetljeća, primjetan je dinamičan razvoj na području održavanja i ispitivanja podmorskih konstrukcija. Pravovremeno održavanje i otkrivanje eventualnih nedostataka nužno je potrebno kako bi se osigurala kontinuirana proizvodnja bez ekoloških incidenata. Podvodni radovi koje izvode ronioci u cilju održavanja brodova, podmornica, platformi, cjevovoda itd. vrlo su složene i skupe aktivnosti, te su zbog poznatih fizikalnih ograničenja ljudskog tijela ronioci izloženi visokom riziku. Organizacija takvih poslova zahtijeva veliki broj visokostručnih ljudi i mobilizaciju ogromne količine opreme. Nezamjenjivu ulogu u održavanju podvodnih konstrukcija imaju nerazorna ispitivanja i postupak mokrog podvodnog zavarivanja kojim se vrlo brzo i efikasno mogu izvesti sanacije lomova konstrukcijskih elemenata na licu mjesta, a u slučaju dobre pripreme i organizacije moguća je izvedba montažnih zavara. Na Katedri za zavarene konstrukcije Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu već se nekoliko godina radi na projektima vezanim za podvodno zavarivanje i ispitivanje. Rezultati laboratorijskih istraživanja dobili su praktičnu potvrdu certifikacijom od strane HRB-a, prema HRB regulativi, API i AWS normama. Osim kvalificiranih ronilaca- zavarivača i ispitivača, u upotrebu se uvodi i daljinski upravljana ronilica koja će u znatnoj mjeri unaprijediti podvodne aktivnosti, te kvalitetu i sigurnost istraživanja i radova podići na višu razinu.

2. Mokro podvodno zavarivanje i podvodno rezanje

Mokro podvodno zavarivanje je tehnika koja se najčešće koristi za izvođenje podvodnih zavarivačkih radova. Karakteristično je da se mjesto na kome se izvodi zavarivanje ne odvaja od vode, nego se zavaruje u vodenoj atmosferi tako da je i sam zavarivač izložen vodenom okruženju, slika 1. Koristi se REL postupak zavarivanja obloženom elektrodom, koja je posebno pripremljena za specifične uvjete rada. Iako se mokro podvodno zavarivanje najviše koristi na dubinama do 50m, napravljeni su pokusi i na dubinama većim od 100m, ali je zbog visokog hidrostatskog tlaka održavanje električnog luka otežano, a kvaliteta spoja je upitna. Potrebno je obratiti pozornost na sigurnost zavarivača, posebno na većim dubinama, gdje se moraju osigurati dodatne mjere opreza. Prednosti tehnike mokrog podvodnog zavarivanja su višestruke u odnosu na suho podvodno zavarivanje. Osim velike ekonomičnosti i fleksibilnosti, što podrazumijeva mobilnost i brzo izvođenje radova što znatno snižava cijenu operacije, zavarivač može vrlo brzo promijeniti poziciju na kojoj radi te doseći teško pristupne dijelove konstrukcije. Cijena opreme za mokro podvodno zavarivanje je višestruko niža u odnosu na opremu za suho podvodno zavarivanje. Na taj način lakše se postižu preduvjeti za istraživanje, razvoj kao i edukaciju usko specijaliziranih kadrova.Nedostaci tehnike se prvenstveno odnose na posljedice direktne izloženosti mjesta zavarivanja i električnog luka vodi. Kontakt vode i zavarenog spoja uzrokuje visoki gradijent hlađenja što rezultira lošim mehaničkim svojstvima. Zbog uključaka i poroziteta postoji veći broj koncentracija naprezanja. Ako se koristi adekvatna oprema, uz odgovarajuću tehniku rada i specijalno školovane zavarivače-ronioce, moguće je izbjeći sve navedene nedostatke do te mjere da se podvodni zavareni spojevi načinjeni mokrom tehnikom mogu svojom kvalitetom uspoređivati s onima načinjenima na zraku ( A klasa zavara prema AWS D3.6 M :1999). Primjena mokrog podvodnog zavarivanja je izrazita kod reparatura oštećenja ili rekonstrukcija podvodnih postrojenja. Moguće je vrlo brzo reagirati s obzirom na relativno malu količinu opreme i broj ljudi. Dosad je zabilježeno više stotina sanacija pukotina ili rekonstrukcija kod kojih je korištena tehnika mokrog podvodnog zavarivanja.U proteklih 10-ak godina, status tehnike mokrog podvodnog zavarivanja u svijetu se znatno poboljšao. Tehnika mokrog podvodnog zavarivanja je općeprihvaćena i višestruko upotrebljavana pri održavanju plovnih objekata i “off-shore” postrojenja. Također, zamjetan je pozitivan trend osnivanja obučnih centara za podvodno zavarivanje širom svijeta. Bilježi se i intenzivan istraživački rad na području dodatnih materijala i izvora struje za zavarivanje, kao i usavršavanju adekvatne opreme i tehnike rada ronilaca-zavarivača.

2.1. Oprema za mokro podvodno zavarivanje

Oprema koja se koristi za podvodno mokro zavarivanje objedinjena je s određenim prilagodbama, od opreme za ronjenje i opreme za zavarivanje. Ronilačka oprema uključuje suho ronilačko odijelo, masku za suho odijelo ( «Full face» ), crijevo za vanjsku dobavu – što podrazumijeva žičanu vezu za komunikaciju i crijevo za dobavu zraka te spremnik zraka na površini s regulacijskim manometrom. Zavarivačka oprema se sastoji od istosmjernog izvora struje s obvezno sniženim naponom praznog hoda, specijalnih kabela s pojačanom izolacijom, pištolja za zavarivanje ( držač elektrode ) te elektroda za mokro podvodno zavarivanje. Potrebno je naglasiti da uz zavarivača-ronioca u vodi, na površini postoji pomoćni tim koji je s roniocem u stalnoj komunikaciji. Pomoćni tim se brine za opskrbu zrakom, dobavu alata i elektroda, regulaciju parametara zavarivanja (na zahtjev zavarivača) kao i ostalih sigurnosnih elemenata (npr. prekidanje strujnog kruga posebnom sklopkom ). Organizacija rada ima veliku ulogu pri izvršavanju radnih aktivnosti, te se sve provodi po unaprijed dogovorenom planu i protokolu. U slučaju prekida veze ili nepredviđenih okolnosti ronioc izlazi iz vode kako bi se izbjegle eventualne incidentne situacije. Oprema za podvodno mokro zavarivanje mora zadovoljiti sve sigurnosne aspekte, a istovremeno se roniocu¬zavarivaču moraju pružiti zadovoljavajući radni uvjeti radi ograničenog vremena boravka pod vodom i ekonomičnosti samog procesa. Oprema se mora redovno održavati prema odrđenom planu kako bi se produljio njen vijek trajanja i osigurala njena ispravnost u realnim uvjetima. Ovisno o zahtjevima radnog zadatka moguća je upotreba i dodatne opreme poput sistema za stabilizaciju zavarivača (platforma ili košara, prihvatni magneti), posebnih naprava za pridržavanje i centriranje radnih komada ili npr. grijanih odjela ako se radi u hladnijim podnebljima. Uređaji koji se koriste kao izvor struje za mokro podvodno zavarivanje razlikuju se od onih koji se koriste na suhom. Uređaji za mokro podvodno zavarivanje moraju kompenzirati karakteristične pojave koje se javljaju kod podvodnog zavarivanja koje se odnose na pad napona na dugim kabelima, problem nestabilnosti luka uslijed visokog hidrostatskog pritiska, otežani prijenos rastaljenog dodatnog metala, promjenu parametara s promjenom dubine, te na visoke zahtjeve za sigurnost ronioca-zavarivača. Da bi se osigurali pogodni uvjeti za sve vrste podvodnih zavarivačkih radova nužno je imati istosmjerni izvor koji može minimalno osigurati 300A. Sa slabijim strojevima povećava se vrijeme rada koje je jedan od vrlo važnih faktora u podvodnom zavarivanju zbog uvjeta u kojima boravi zavarivač ( hladna voda od koje prijeti pothlađivanje tijela i ograničenje s obzirom na količinu zraka u ronilačkim bocama i mogućnost boravka na većim dubinama).

2.2. Podvodno rezanje

Primjena “oxy-arc” tehnike rezanja šupljom elektrodom se najčešće bilježi pri realizaciji podvodnih radova. Potrebna toplina se generira električnim lukom, dok materijal izgara u struji kisika koji pod određenim radnim tlakom prolazi kroz šuplju elektrodu. Koristi se istosmjerni izvor struje. Za optimalne rezultate rezanja potrebno je prilagoditi parametre, a to su tlak kisika, jačina struje i brzina rezanja. S povećanjem dubine potrebno je povećati tlak kisika kako bi se anulirao porast hidrostatskog tlaka. Podvodno “oxy-arc” rezanje se prvenstveno koristi kod demontaže konstrukcije.

2.3. Razvoj podvodnog mokrog zavarivanja na FSB-u

U sklopu aktivnosti na projektu »Podvodno zavarivanje i osiguravanje kvalitete» na području mokrog podvodnog zavarivanja postignuti su slijedeći rezultati:
Izvedena je i certificirana B klasa zavara prema zahtjevima AWS D3.6-99 na konstrukcijskom čeliku
Razvijene su specijalne elektrode za podvodno zavarivanje FSB EZ Navy 1 i 2
Postignut je operativni nivo obuke ronilaca-zavarivača i pratećeg tima
Ostvareno je proširenje spektra ispitivanja na područje korozijski postojanih čelika i aluminija

• Zabilježena je višestruka primjena u rješavanju praktičnih problema Na slici 4. prikazan je makroizbrusak kutnog zavarenog spoja na konstrukcijskom čeliku kojim je atestirana B klasa zavara prema AWS D3.6-99. Zavarivanje je izvršeno u tri prolaza, a korištena je elektroda FSB EZ Navy 2. Vidljivo je da nema uključaka ni poroziteta. Višeprolazna tehnika umanuje posljedice brzog hlađenja te su čvrstoća i žilavost na zadovoljavajućoj razini. Slika 5. prikazuje posebno razvijene elektrode FSB Navy 1 i 2 s dvostrukim zaštitnim premazom koji omogućuje laganu uspostavu i vođenje električnog luka, te spriječava raspad obloge. Jedna od značajnih karakteristika novorazvijenih elektroda je omogućeno olakšano uspostavljanje električnog luka bez mehaničkog skidanja zaštitnog sloja, što je slučaj kod velikog broja komercijalno dostupnih elektroda. Na taj način se povećava operativnost ronioca zavarivača, kao i stupanj iskorištenja vremena boravka pod vodom. Primjena dvostrukog zaštitnog premaza osigurava niz prednosti. Uz vrlo dobre operativne karakteristike i visok stupanj otpornosti vanjskog zaštitnog premaza na djelovanje kemijski
agresivne okoline (slana ili kontaminirana voda), moguće je korištenje elektrode u svim radnim uvjetima i položajima zavarivanja.

3. Podvodno ispitivanje

Redovni ili izvanredni pregledi podmorskih konstrukcija ili plovila su nezamislivi bez metoda podvodnih nerazornih ispitivanja. U kombinaciji s podvodnim zavarivanjem, moguća je brza intervencija pri sanaciji i reparaturi pukotina i oštećenja. Prilagodba tehnika nerazornog ispitivanja za rad u podvodnom okruženju je složena te se zahtijeva korištenje specijalne opreme kako bi se dobili kvalitetni i upotrebljivi rezultati. Također, potrebno je da ronioci-ispitivači imaju odgovarajuće certifikate i veliko iskustvo pri radu s odgovarajućom opremom. U otežanim radnim uvjetima detekcija greške je otežana, a problemi poput pravilnog pozicioniranja ultrazvučne sonde postaju na većim dubinama i pri slabijoj vidljivosti, uz prisutnost morske struje, pravi pothvat. Slično kao i kod podvodnog zavarivanja, edukacija i obuka kadrova predstavlja nužan preduvjet pri realizaciji podvodnih ispitivanja. Samo uz odgovarajuću podršku pomoćnog tima na površini, adekvatnu opremu i osposobljene ronioce-ispitivače, moguća je izvedba nerazornih podvodnih ispitivanja. Prilikom podvodnih radova najčešće se koriste ultrazvučno ispitivanje, ispitivanje magnetskim česticama te vizualna kontrola.
Kod ultrazvučnog ispitivanja ronioc-ispitivač pozicionira sondu na ispitno mjesto. Potrebno je napomenuti da mjesto ispitivanja mora biti na određeni način pripremljeno, tj. moraju se odstraniti produkti korozije, morskog raslinja i sl. Signal se prenosi do uređaja na površini pored kojeg kvalificirana osoba detektira nepravilnosti i pohranjuje podatke. Stalna telefonska veza između ronioca-ispitivača i operatera na površini omogućava da se ispitaju točno određena mjesta. Kamerom se snima rad ronioca-ispitivača te je moguće jednoznačno odrediti mjesto ispitivanja i analizirati rezultate. Kod rada na platformi ili bilo kojoj drugoj podvodnoj konstrukciji, mora se roniocu-ispitivaču osigurati stabilan oslonac kako bi se vremenski optimizirao boravak ronioca pod vodom, te psiho-fizička usredotočenost na samo ispitivanje. Kod podvodnog ispitivanja magnetskim česticama potrebna su tri ronioca koja postupajući po unaprijed dogovorenom protokolu provode ispitivanje. Uz njih, pored monitora na površini, nalazi se kvalificirana osoba koja analizira rezultat ispitivanja. Cjelokupna procedura se snima, tako da je moguće i naknadno pomnije razmotriti tijek i rezultate ispitivanja. Moraju se koristiti posebne magnetske čestice koje imaju negativnu plovnost, tj. talože se na radnom komadu. U slučaju kada postoje jake struje, vrlo je teško deponirati čestice na željenu poziciju. Ronioc koji upravlja magnetom nanosi čestice na radni komad pomoću posebne tlačne posude. Nakon što se postigne željena koncentracija čestica na radnoj poziciji , aktivira se magnetsko polje pomoću elektromagneta. Kada se magnetizirano mjesto osvijetli UV spektrom, vidi se indikacija eventualne pukotine. Rukovanje lampom je zadaća drugog ronioca, dok treći član podvodne ekipe sve snima kamerom, čiji se signal prenosi na monitor na površini. Uz ovo je potrebno napomenuti da svaki ronioc ima svog asistenta na površini. Uz asistente svakog od pojedinih ronioca, na površini se još nalaze i koordinator ronjenja, osoba za komunikaciju i snimanje podataka, te osoba kvalificirana za NDT ispitivanja. Iz ovog je vidljivo da je organizacija ovakvog posla vrlo zahtijevna. Vizualna kontrola se provodi pomoću kamere kojom upravlja ronioc ili je priključena na daljinski upravljanu autonomnu ronilicu (Remote Operated Vehicle - ROV). ROV sistemi dolaze više kod izražaja kod kontrole cjevovoda, dok se ronioci s kamerama više koriste kod platformi ili kod kompliciranih konstrukcija gdje bi upravljanje ROV-om bilo otežano. Signal sa kamere se prenosi na monitor na površini, gdje osoba kvalificirana za vizualno NDT ispitivanje analizira stanje konstrukcije. Postoji stalna telefonska veza između ronioca i površine, tako da se po potrebi određene kritične lokacije mogu pobliže i detaljnije analizirati. Signal s kamere se snima, tako da je omogućen višestruki pregled snimke. Trenutno se u projekt podvodnog zavarivanja i ispitivanja na FSB-u uključuje daljinski upravljana ronilica prilagođena i konfigurirana za podvodno ispitivanje. Očekuje se proširenje spektra istraživanja, uvođenje novih metoda ispitivanja i povećanje sigurnosti ronilaca kod realnih situacija.

4. Certifikacija FSB-a prema regulativi HRB-a

Niz provedenih istraživanja u laboratorijskim uvjetima rezultirao je cjelovitom i definiranom tehnologijom podvodnog zavarivanja i ispitivanja. Praktična primjenjivost razvijene tehnologije te sposobnost FSB da može u stvarnim uvjetima izvoditi radove takve vrste dokazana je uspješnom certifikacijom provedenoj od strane HRB-a. Certifikacija je održana u listopadu 2002. u uvali Grmoščica kraj Umaga. Kao baza za smještaj opreme i ronilaca korištena je barža tvrtke SUB-MAR. Podvodno zavarivanje i ispitivanje provodili su atestirani zavarivači i NDT ispitivači s adekvatnim certifikatima. Za mokro podvodno zavarivanje je izrađen atest postupka prema AWS D 3.6M: 1999 , dok su za podvodno nerazorno ispitivanje ultrazvukom i ispitivanje magnetskim česticama pripremljene adekvatne procedure prema API normama. Atestiranje zavarivača provedeno je prema AWS D3.6 M, dok je za kvalifikaciju osoblja za podvodno nerazorno ispitivanje primjenjivana HRN EN 473 norma. Podvodni zavarivači su završili školovanje prema EN ISO 15618-1 i smjernicama EWF-a Doc. EWF-570-01. Nakon što je inspektor HRB-a pregledom ustanovio da je mobilizirana potrebna oprema u funkciji i pripravna za uporabu detaljno je provjerena dokumentacija. Kako su ostvareni preduvjeti za certifikaciju, pristupilo se izvođenju planiranih podvodnih aktivnosti. Pomoću monitora koji je bio smješten na barži na kontrolnom stolu inspektor HRB-a je pratio cijeli tijek podvodnih operacija, slika 11. Sve radne operacije su snimane podvodnom kamerom. Organizacija ronjenja je provedena prema standardima tehničkog ronjenja, te je za planiranje vremenskog rasporeda urona kao i sigurnost ronilaca bio zadužen voditelj ronjenja. Svaka operacija je na površini prije urona detaljno isplanirana, te je određeno trajanje svake aktivnosti kako bi se ronioci što manje zamarali i dovodili u opasnost uslijed povećanih psihofizičkih napora. Pomoćni tim na površini je zadužen za audio i video komunikaciju, dobavu zraka, pripremanje i dobavu alata i opreme ta asistenciju i osiguranje ronilaca. Osim neophodne ronilačke i tehničke opreme, za potpunu sigurnost radova osigurana je i barokomora s pripadajućim medicinskim priborom. Na taj način se rizik prilikom ronjenja smanjuje na najmanju moguću mjeru. Stručna ekipa FSB-a je provela pokazno ispitivanje prema predviđenim tehničkim standardima, te je kao rezultat od Hrvatskog registra brodova dobivena Potvrda o odobrenju ispitne institucije za radove na podvodnim konstrukcijama.

5. Zaključak

Prisutni trendovi u svjetskom gospodarstvu diktiraju sve veća ulaganja u pomorski transport i eksploataciju podmorskih resursa. Veliki broj plovnih objekata i «off-shore» postrojenja povećava rizik od mogućih kvarova i problema koji mogu prouzročiti ekološke havarije. Takve kvarove i situacije se mogu na vrijeme detektirati tehnikama nerazornih podvodnih ispitivanja, a sanacija i popravak istih je vrlo često moguć pomoću tehnike mokrog podvodnog zavarivanja. Rezultati istraživanja dobiveni na Katedri za zavarene konstrukcije, Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, na projektima vezanim za problematiku podvodnog zavarivanja i ispitivanja naposljetku su primijenjeni u praksi prilikom sanacije i ispitivanja podvodnog dijela konstrukcije platforme IVANA A u Jadranskom moru, slika 12 i
13 . Pravodobno otkrivanje i detekcija grešaka na podvodnom dijelu konstrukcije-trupa te mogućnost «on-site» popravaka i reparature osigurava visoku operativnost platforme ili plovila, smanjenje sveprisutnog ekološkog rizika uz maksimalan ekonomski učinak.

LITERATURA

[1] »Wet Welding Offshore Thailand», Underwater Contractor, Nov/Dec 2003, pp. 16-17.
[2] S.Kralj, Z.Kožuh, Z. Belinić, I. Garašić: «Podvodni radovi u održavanju pomorskih objekata», Zbornik radova Međunarodnog znanstvenog-stručnog skupa o naftnom rudarstvu, Zadar, 2003.
[3] S.Kralj,Z.Kožuh,I.Garašić,L.Dorn: « Influence of the environment on the parameters in underwater wet welding«, Welding and Cutting, 2/2003., S.Kralj,Z.Kožuh,I.Garašić: « Electrodes for underwater wet welding«,Proceedings of International Conference Welding&Joining 2000, pp 161-168., Tel Aviv, Israel, 2000.

OPLATNI SUSTAVI

S obzirom na tehnologiju rada oplatni sustavi se dijele na:

•          tradicijske

•          polumontažne

•          velikoplošne sustave za vertikalne konstrukcije

•          velikoplošne sustave za horizontalne konstrukcije

•          prostorne oplatne sustave

•          penjajuće, prijenosne sustave

•          klizne oplatne sustave

•          sustavi za proizvodnju prefabriciranih elemenata

Izbor vrste oplatnog sustava ovisi o:

•          količini betonskih radova

•          obliku, visini, vrsti konstrukcije

•          cijeni postavljanje oplate

•          raspoloživim strojevima

•          rokovima gradnje

•          raspoloživom broju kvalificiranih djelatnika

•          drugim uvjetima gradilišta

Elementi oplatnog sustava:

OPLATNA PLOHA – površina koja dolazi u neposredan dodir sa svježim betonom

OPLATNA PLOČA – ploha trajno povezana u drugim elementima oplatnog sustava u jedinstvenu cjelinu

OPLATNI SKLOP – konstrukcije nastale povezivanjem svih dijelova oplatnog sustava namijenjeni određenoj vrsti betonskih konstrukcija (zidovi, ploče, grede, ...)

Karakteristike suvremenih oplatnih sustava:

•          brza montaža i demontaža

•          montaža i demontaža bez korištenja strojeva – lagani sustavi

•          univerzalnost primjene

•          modularnost

•          fleksibilnost

•          mali broj radnika koji sudjeluju u montaži/demontaži

Velikoplošni oplatni sustavi

Fleksibilni sustavi za različite dužine i visine zidova, stropova, greda, stupova.

SPAJANJE OPLATNIH PLOČA DOKA SUSTAVA

Narkotični učinak dušika na povišenom tlaku

Narkotični učinak dušika na povišenom tlaku

Autor:TatjanaBarišić, dr. med.


UVOD

Narkotični učinak dušika je specifično stanje koje nastaje u uvjetima povećanog atmosferskog tlaka (tj. povećanog parcijalnog tlaka dušika) bilo u uvjetima ronjenja ili boravka u hiperbaričnim komorama.
Manifestira se objektivnim (smanjenje uspješnosti u rješavanju raznih testova) kao i subjektivnim znakovima (osjećaja poremećene i općenito smanjene uspješnosti u radu). Oduvijek predstavlja glavnu prepreku u ronjenju na zrak.
Znakovi i simptomi su izraženiji porastom dubine, ali ne i s vremenom provedenim na nekoj dubini. No po samom dolasku na neku dubinu, narkoza će se pojačavati tijekom prvih nekoliko minuta.
Iako se smatra da već poslije dvije minute boravka na nekom tlaku uz disanje zraka, saturiranost mozga dušikom iznosi preko 90%, potpuna se saturiranost može sa sigurnošću očekivati poslije pet minuta.
Često se kao sinonim za dušikovu narkozu koristi oznaka koju je dao Cousteau a to je pijanstvo velikih dubina. Međutim novija istraživanja pokazuju narkotični učinak već na dubinama od 30 m.

Iako je narkotični učinak dušika nesumnjivo dokazan, važno je utjecaj CO i O koji sinergistički potenciraju narkozu.
Za objašnjenje zašto dušik ima narkotični učinak koristi se stara, ali još uvijek aktualna Meyer-Overtonova formula, prema kojoj, plinovi koji pokazuju izrazit narkotični potencijal prema središnjem živčanom sustavu, imaju visoki koeficijent topljivosti u mastima i lipidima u odnosu na topljivost u vodi.
Ciljno mjesto na koje dušik djeluje je moždana sinapsa, ali i dalje ostaje pitanje kojim mehanizmima dolazi do povećanja inhibicijskih nerotransmitera ili možda do smanjenja ekscitacijskih nerotransmitera.
ZA NARKOZU PRI RONJENJU SE ZNALO I PRIJE
Specifične promjene raspoloženja i ponašanja te smanjenje intelektualnih i neuromuskularnih funkcija koje se javljaju pri ronjenju na zrak uočene su već prije više od 150 godina.
Učinci dušikove narkoze uočeni su već 1835. kada je Francuz Junod zabilježio: "moždane funkcije su aktivirane, imaginacija je živahna, misli imaju osebujan šarm, prisutni su simptomi intoksikacije pri disanju zraka na povišenom tlaku u uvjetima hiperbarične komore".
U vremenu kada se ronilo isključivo na zrak, narkoza je bila glavna prepreka osvajanja morskih dubina. I ne znajući za učinak dušika, Green je možda prvi Amerikanac koji je zabilježio narkozu. Na dubini od 48m(160 stopa) on je uočio pospanost, halucinacije i oštećenje prosuđivanja, a za normalizaciju funkcija mozga je potreban hitni povratak na atmosferski tlak.
Smanjena učinkovitost ronilaca, retrogradna amnezija, osnovni su rezultati istraživanja Kraljevske mornarice (Royal Navy) koje je provedeno pri tlaku od 7-11.6 bara.
Među tim mnogobrojnim istraživanjima koja nisu donijela ništa novo, tek su 1935. god. Behnke, Thompson i Motley povezali narkozu sa porastom parcijalnog tlaka dušika u komprimiranom zraku. Na dubini od 30m (4.0 bara) pri disanju zraka uočili su euforiju, retardaciju viših moždanih procesa i oštećenje neuromuskularne koordinacije, a nesvijest se javljala na tlakovima između 10.0 i 15.0 bara. Svoju rezultate povezali su s Meyer-Overtonovom teorijom narkoze, prema kojoj je osnovni parametar narkoze topljivost plina u lipidima. Nažalost njihov prijedlog tada nije prihvaćen.
Tek je 1953. god francuski mornarički časnik Cousteau navodno ne znajući za radove Behnkea i suradnika poistovjetio ponašanje ronilaca s alkoholnim pijanstvom i nazvao ga l ivresse de grande profondeurs ili pijanstvom velikih dubina.

ZNAKOVI I SIMPTOMI NARKOTIČNOG UČINKA DUŠIKA U RONJENJU

Osnovni parametar o kojem ovisi javljanje narkoze je dubina. Iako se prije kao granica uzimala dubina od 40m novija istraživanja pomjeraju tu vrijednost i prema 30m.
Naime istraživanja koja su provedena u Institutu pomorske medicine Hrvatske ratne mornarice u Splitu gdje se koristila CRD serija pokazuju da postoji oštećenje mentalnih i psihomotoričkih sposobnosti već na 10m i na dubinama do 30m. Također je utvrđena mogućnost postojanja dvaju mehanizama nastanka narkoze, budući da je uočena adaptacija subjektivne, no ne i objektivne sfere ponašanja.
Prvi se znakovi narkoze uočavaju na dubini oko 30m iako je reagiranje na dušikovu narkozu individualno. Kod najblažih oblika smanjena je sposobnost obavljanja finih, koordiniranih radnji. Prisutan je smijeh, izrazita govorljivost, javljaju se greške u vršenju jednostavnih računskih operacija, riječi se teže razumiju kao kod hipoksije.
Moguće je do određenog stupnja kompenzirati takvo ponašanje uz povećanu koncentraciju i samokontrolu.
Javlja se opadanje mentalnih funkcija sa kašnjenjem na slušne i mirisne stimulanse kao i oštećenje okulo-vestibularnog refleksa. Oštećena je memorija, naročito kratkotrajna, a javljaju se greške pri pisanju brojeva (npr. broj 3 se može pisati ali i očitati kao 8), što zajedno sa nekritičkim odnosom prema situaciji može rezultirati katastrofalnim završetkom. Porastom tlaka rukopis postaje sve širi a slova veća.
U nekih ronilaca je opisano trnjenje usnica i prstiju, a uočen je i karakteristični tupi izraz lica. Moguće su i psihotične reakcije. Tako su opisani slučajevi pokušaja prerezivanja cijevi za zrak ili ispuštanje piska u autonomnom ronjenju. Poodmaklo stanje manifestira se psihičkom tupošću, defektima u sjećanju, dalje slijedi pomućenje svijesti i ronilac pada u san.(tablica br.1)..
Smatra se da se na dubinama većim od 55m (6.5 bara) niti može niti smije imati povjerenja u
učinkovitost ronilaca na zrak
Značajna su istraživanja švedskog mornaričkog liječnika Adolfsona koji je sredinom šezdesetih snimio filmskom kamerom ponašanje ronioca na velikim dubinama(do 13.0 bara). Njegovi su se ispitanici-dragovoljci ponašali na tim tlakovima kao "zbor pijanih luđaka".
Samo suženje percepcije još uvijek neće ometati ronioca obaviti neki zadatak pod vodom, iako će ga najvjerojatnije obaviti uz povećan broj grešaka ili sporije, ali ukoliko se dogodi nešto nepredvidivo, ronilac najvjerojatnije neće biti sposoban reagirati adekvatno.
Tablica br. 1: Znakovi i simptomi narkotičnog učinka dušika u ronjenju


Tlak(bari) Simptomi
2do 4 Blago smanjenje učinkovitosti pri neuvježbanim zadacima. Blaga euforija
4 Razumijevanje i aktualna memorija jače su oštećeni od motorne koordinacije. Usporen odgovor na vidne i slušne podražaje
4 do 6 Smijeh i pričljivost mogu se nadvladati samokontrolom. Fiksacija na ideje, percepcijsko suženje i povećano samopouzdanje. Pogreške u jednostavnom računanju, oštećena memorija
6 Pospanost, iluzije, oštećeno prosuđivanje
6 do8 U skupini ispitanika vlada atmosfera zabave, u nekih strah, razgovorljivost. Vrtoglavica, nekontrolirani smijeh na rubu histerije
8 Ozbiljna oštećenja intelektualnih funkcija. Blaže poremećena manualna spretnost
8 do 10 Značajno kašnjenje odgovora na podražaje, smanjena koncentracija i mentalna konfuzija
10 Stupefakcija. Teško izvođenje uvježbanih zadataka, teško oštećeno rasuđivanje. Mentalne abnormalnosti i defekti memorije, poremećaji pisanja rukom. Nekontrolirana euforija, hiperekscitabilnost, skoro potpuno izgubljene intelektualne i percepcijske sposobnosti
preko 10 Halucinacije
Nesvjestica





PRVA POMOĆ I LIJEČENJE

Subjektivne tegobe i simptomi iščezavaju vrlo brzo nakon smanjivanja tlaka odnosno izronjavanja. Zbog toga nije potrebna nikakva specijalna pomoć i liječenje.
PREVENCIJA

1. dobra edukacija je najvažniji preduvjet uspješnog ronjenja
2. ograničavanje dubine ronjenja na zrak praktično i administrativno
3. nikada ne roniti sam
4. uvježbavanje postupaka u uvjetima barokomore


NAJVEĆE ZABLUDE RONILACA

Naime nedovoljno informirani ronioci misle da se dugogodišnjim ronjenjima smanjuje osjetljivost na narkotični učinak dušika tj. da se postiže adaptacija na narkozu ali za sada eksperimentalne studije to ne potvrđuju. Adaptacija na narkozu označava smanjenje svih negativnih učinaka kao rezultat ponovljenih izlaganja povišenom tlaku.
Ali ono što zaista postoji jest iskustvo koje omogućava bolju spremnost pri obavljanju zadataka.
Veliki broj ronioca ignoriraju znakove narkoze izjednačavajući ga sa muškim obrascem ponašanja kao kod konzumiranja alkohola.


KAKO DUŠIK OSTVARUJE SVOJ UČINAK?

Za objašnjenje dušikove narkoze pri povišenom tlaku koristi se poznata Meyer- Overtonova teorija narkoze prema kojoj narkotični učinak inertnog plina ovisi o koeficijentu topljivosti u lipidima. Iako narkotični potencijal ovisi i o molekularnoj težini i volumenu, apsorpcijskom koeficijentu, van der Waalsovoj konstanti, lipidna solubilnost daje najbolju korelaciju.
I drugi inertni plinovi imaju slične učinke: neon, vodik, dušik, argon, kripton i ksenon. Helij, koji ima mali koeficijent topljivosti u lipidima, ne izaziva narkotični učinak i na relativno veoma velikim dubinama ako se nalazi pretežno u smjesi za disanje. Nasuprot tome dušik, argon, kripton i ksenon čiji su koeficijenti topljivosti visoki i na relativno niskim tlakovima pokazuju narkotični učinak(tablica br. 2.).
Nekada alternativa a danas dokazano netočna teorija po kojoj disanje zraka povećane gustoće dovodi do respiratorne insuficijencije i posljedično retencije ugljik(IV)oksida koji izaziva narkozu. Međutim mjerenja pokazuju da nema porasta arterijskog CO pri tlaku od 6.7 do 9.6 bara.
Na narkotični učinak dušika sinergistički djeluje porast endogenog ili egzogenog CO tako da su narkozi podložniji ronioci koji pod vodom fizički rade ili naporno plivaju. Dokazan je i utjecaj parcijalnog tlaka kisika tako da uz konstantni parcijalni tlak dušika, porast parcijalnog tlaka kisika izazvat će veću narkozu. Nema sumnje da je mjesto djelovanja narkoze moždana sinaptička pukotina. Mehanizam djelovanja uključuje elektrokemijske procese koji su potrebni za prijenos električnog potencijala kroz sinapsu, a najvjerojatnije su zahvaćeni retikularni aktivacijski sustav(RAS) i moždana kora.
Kako je sinapsa zahvaćena, da li dolazi do povećanja lučenja inhibicijskih meurotransmitera ili smanjenja lučenja ekscitacijskih neurotransmitera pitanja su koja i dalje ostaju predmet istraživanja.


NOVE HIPOTEZE

==hipoteza kritičnog volumena(Miller)- narkoza inertnim plinom javlja se kada volumen hidrofobne regije pređe određeni kritični volumen. Lever i suradnici postavili su tezu da proširenje membrane neurona za 0.4% bi moglo izazvati narkozu.

==Further, Franks i Lieb smatraju da je vjerojatnije mjesto djelovanja neki membranski protein koji interferira sa membranskim dvoslojem ili se natječe za vezno mjesto na membrani sa neurotransmiterima. Mnoga sadašnja istraživanja su usmjerena razotkrivanju tajne presinaptičkog otpuštanja i postsinaptičkog vezanja neurotransmitera kao i uloge kalcijevih iona u ovom mehanizmu.


Tablica br 2. Narkotični potencijal pojedinih plinova

plin mol.težina mol.volumen topljivost u uljima na 37 C mol.privlačnost (van der Waalsova konstanta) relativni narkotični potencijal
helij 4.0 2.370 0.015 0.034 4.26
neon 20.0 1.709 0.019 0.210 3.58
vodik 2.0 2.661 0.036 0.244 1.83
dušik 28.0 3.913 0.067 1.390 1.00
argon 40.0 3.218 0.140 1.345 0.43
kripton 83.7 3.978 0.430 2.318 0.14
ksenon 131.3 3.105 1.700 4.194 0.039

ŠTO JE TO CRD-SERIJA?

U istraživanju koje je provedeno u Institutu pomorske medicine Hrvatske ratne mornarice korištena je po prvi put CRD serija psihodijagnostičkih testova koji omogućava istraživanje vrlo suptilnih promjena koje se javljaju pri ronjenju aparatima otvorenog kruga disanja na zrak na malim dubinama.
Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi značajke mogućeg narkotičnog učinka dušika na promjenu razine i funkcionalnih osobitosti mentalnih i psihomotoričkih funkcija u ronjenju na zrak pri različitim tlakovima na kojima se simulira ronjenje na malim dubinama u uvjetima hiperbarične komore.

Metode:

U istraživanju je sudjelovalo 15 iskusnih ronilaca muškaraca u dobi od 23 do 42 godine. Mentalne i psihomotorične sposobnosti određivale su se korištenjem kompjuteriziranih testova CRD- serije na normalnom tlaku, te na tlakovima od 2.0, 3.0, 4.0 bara.
Što se mjeri testovima CRD serije?
- ukupno vrijeme rješavanja
- najkraće vrijeme rješavanja u pojedinim testovima
- ukupni balast ili fluktuaciju vremena rješavanja pojedinačnih zadataka u testu u odnosu na TMIN
- ukupni broj pogrešaka(UP) u rješavanju pojedinih zadataka i testa u cjelini

CRD-serija je prijenosni elektronički laboratorij psihodijagnostičkih instrumenata koji se
sastoji od:
-četiri instrumenta(CRD-1, CRD-2, CRD-3 i CRD-4) -"radne ploče"- tipa reakciometra s ukupno 54 signalno-komandna sklopa za zadavanje standardiziranih ili eksperimentalno
dizajniranih psihodijagnostičkih testova
-softvera za automatsko vođenje mjernog procesa
-osobnog računala, printera
-generatora testova
-baze podataka
Na instrumentu CRD-1 zadavan je test CRD-11 za mjerenje konvergentnog mišljenja, odnosno opće sposobnosti snalaženja u problematičnim situacijama.
Na instrumentu CRD-2 zadavan je test CRD-21 za mjerenje sposobnosti jednostavne konvergentne vizualne orijentacije koja uključuje složene analitičke procese otkrivanja tzv. "prikrivenog cilja orijentacije".
Instrument CRD-3 je najsloženiji instrument CRD-serije u kojem su generirana tri testa
- test CRD-311 za mjerenje vizualne diskriminacije lokacije signala
- test CRD-324 za mjerenje aktualizacije kratkotrajne memorije
- test CRD-341 za mjerenje sposobnosti učenja "prolaska kroz labirint"
Instrument CRD-4 je korišten za mjerenje operativnog mišljenja primjenom testa CRD-413. Testovi operativnog značajno koreliraju s testovima opće sposobnosti snalaženja u kompleksnim situacijama, prostornog predočavanja, operativnog mišljenja te složene psihomotorne koordinacije(oko-ruka).
Najvažniji rezultati navedenog istraživanja su:
- narkotični učinak hiperbaričnog dušika postoji na tlakovima od 2.0, 3.0 i 4.0 bara
- na različitim tlakovima ispitanici mijenjaju strategiju rješavanja testova koja se iskazuje usporavanjem rada i povećanjem stabilnosti mentalnog procesiranja
- strategija rješavanja pojedinih problema se mijenja tijekom pet sukcesivnih dana eksperimenta
- među ispitanicima su uočene brojne razlike
- smjer izlaganja tlakovima nije utjecao na njihov učinak
- adaptacija na subjektivne, ali ne i objektivne, sfere ponašanja je nastupila petog dana eksperimenta


ZAKLJUČAK
Dušikova narkoza u ronjenju na zrak svakako nije problem kojeg treba ignorirati. Ona zajedno sa problemom povećane gustoće disajnog medija i toksičnog djelovanja kisika na povišenom tlaku, dekompresijskih problema, hipotermijom, problemom barotraumatskih ozljeda, infekcioznih bolesti u ronjenju, problemom utapljanja i mnogih drugih problema predstavlja i dalje važan segment znanstveno-istraživačkog rada u medicini ronjenja.
Budući da je u današnje vrijeme disajni medij izbora mješavina helija i kisika, ili bolje helija, kisika i dušika u ronjenju na osobito velike dubine- oko 650 do 700m, naizgled je dušikova narkoza problem drugog reda važnosti. Međutim sve veći broj ronilaca roni na zrak na malim dubinama, do 30 ili 40m, na kojima postoji dokazani narkotični učinak dušika.



Reference:
1. Petri NM. Pijanstvo velikih dubina vreba i na malim dubinama. U: Odabrana poglavlja iz medicine ronjenja, Split, 1999:24-29
2. Petri NM, Andrić D. Zbornik radova , Split, 1998
3. Bennett PB. Inert gas narcosis and HPNS. U: Bove AA. ur. Diving Medicine, 2. izd. Philadelphia:WB Saunders, 1997:69-81
4. Gošović S. Pijanstvo velikih dubina(narkotično djelovanje dušika) U:
Ronjenje u sigurnosti(Podvodna medicina i tehnike ronjenja), 5 izd. Zagreb, JUMENA, 1990:157-159

Računi

Plačanje računa je jedna od najzanimljivijih stavki u našem životu. Roditelji nas uče da svoja
dugovanja rješavamo odmah! Što čekaš!? Zar još nisi platio!
To je ispravno i u redu.
U redu je plaćati uredno svoja dugovanja.
Jedino što je tu čudno i neispravno što taj odnos nije obostran. Plaće kasne, mirovine kasne,
povrat preplaćenog poreza - kad bude!
Dobra dresura; plati sad, plati odmah!
Maši, psiću, maši repom!

Ravnoteža

Tko zna je li moguće uspostaviti ravnotežu na žici koja se okreće?
Zemlja se okreće. Nije žica, ali ravnotežu nikako da uspostavimo.

Možda da gledamo samo u svoje noge...
Ne, mislim da ne pali, jer to ionako radimo; gledamo u noge, u nos, u leđa, u nebo, u sise...
Gledamo svakamo, osim ispred sebe na put kojim idemo.
Mislim da nismo svjesni ni što, ni zašto se događa. Padamo s nogu i pokušavamo i pokušavamo...
Mislim da se ipak ne možemo dići.

Što se može učiniti?

  U jednom trenutku dok sam slušao vijesti shvatio sam da ljude ne treba gledati kao ovce i vukove, jer postoji i jedan mali sloj onih koje bi nazvao žiletima.

Mislim da je svima jasno da na minimalno 1000 ovci izlazi jedan vuk.
 
Vuk je osoba koja na račun ovci stvara svoju pretpostavku života. Iskorištava ih. Manipulira njima i ponekad, za svoje zadovoljstvo i ubija ih. Vodi njima ratove i igra se njihovim životima.

Što reći o ovci? A, što? Ovca bila ovca ostala, ostrižena i pojedena.

Gdje se tu uklapaju žileti?

Mislim da postoji jedan sloj vukova kojima je dosadilo jesti ovčetinu, te tako rade na svom boljitku samostalno. Vide što se dešava sa ovcama, no ne vide razlog da vode revolucije u tuđe ime. Vukovi ih jako brzo prepoznaju kao takve, pa umjesto da se sa njima bore jednostavno im dozvoljavaju da žive svoj život na margini događanja.